Mirenje (posredovanje, medijacija, koncilijacija) je svaki postupak u kojem stranke nastoje sporazumno riješiti svoj spor uz pomoć jednog ili više izmiritelja koji strankama pomažu postići nagodbu, bez ovlasti da im nametnu obvezujuće rješenje.

Izmiritelj (posrednik, medijator, koncilijator) označava jednu ili više osoba koje na temelju sporazuma stranaka provode mirenje.

*    Mirenje je neformalno, riječ je o modusu pregovaranja, komunikacija sa   ZCM DNZ za mirenje i izmiriteljem je pretežito usmena i ne podliježe strogoj formi.

*    Mirenje je dobrovoljno, autonomija stranaka je apsolutna, konačni ishod postupka ovisi isključivo o volji stranaka.

*    Mirenje je prvenstveno za stranke financijski povoljno, a posebno imajući u vidu da su troškovi svedeni na najmanju moguću mjeru.

*    Mirenje je brz postupak koji najčešće završava u jednom sastanku stranaka i izmiritelja.

*    Mirenje je povjerljivo, te se podaci izneseni u postupku mirenja ne mogu koristiti u sudskom ili arbitražnom postupku.

Izmiritelji su nepristrane osobe koji neposrednoj i neformalnoj komunikaciji sa strankama nastoje iznaći obostrano zadovoljavajuće rješenje.

Izmiritelji pomažu strankama u pregovorima kroz  niz zajedničkih sastanaka ili povjerljivih pojedinačnih sastanaka sa svakom od stranaka. Oni pomažu strankama uvidjeti njihov položaj, odrediti njihove interese, pronaći moguća rješenja i razmotriti sve mogućnosti i alternative radi postizanja sporazuma.

Definicija mirenja iz Zakona o mirenju ima tri bitna sastavna dijela.

Mirenje predstavlja neobvezujući oblik rješavanja spora, u kojemu treća strana potiče pregovore medu strankama u sporu, nastoji im pomoći u postizanju obostrano prihvatljive nagodbe.

Mirenje je specifičan oblik posredovanja u kojem stranke rješavaju vlastite sporove pod vodstvom i uz pomoć neovisne treće strane – izmiritelja.

Tijekom mirenja traži se rješenje koje je u  interesu obiju stranaka. Svrha mirenja nije utvrditi tko je od stranaka u pravu, već pronaći prihvatljivo rješenje od zajedničkog interesa za obje stranke.

*    Mirenje se provodi ako među strankama postoji spor koji stranke nastoje sporazumom riješiti.

*    U rješavanju spora strankama u sporu treba pomagati treća osoba ili više njih.

*    Ovlasti treće osobe zaustavljaju se na pomaganju strankama da vlastitim djelovanjem – nagodbom okončaju postojeći spor.

Prema ova tri elementa mirenje se može jasno razgraničiti prema drugim metodama rješavanja spora.

Tako, za razliku od izravnih pregovora, u postupku mirenja sporazumno rješenje ne nastoji postići samo stranke, već uz njih sudjeluju i traće osobe, koje se samo mogu identificirati sa strankama i njihovim interesima.